×

Upozorenje

JFolder: :files: Putanja nije direktorij. Putanja: /home/sapnaco/public_html/selimovici2/images/2010/edo

×

Obavijest

There was a problem rendering your image gallery. Please make sure that the folder you are using in the Simple Image Gallery plugin tags exists and contains valid image files. The plugin could not locate the folder: images/2010/edo

Muslimani, Bošnjaci i svijet

PET NAČINA NA KOJE BI NAS ZNANOST MOGLA UČINITI BESMRTNIMA

neke od eksperimenata i tehnika koje se već provode opisala je ekipa s Crackeda:

5. Oslobađanje potencijala naših gena

Jedina stvar koja nas sprječava da živimo dugo poput vampira ili Highlandera je prokleti enzim, zvan telomeraza. Ako ste tvrdoglavo odlučili doživjeti doba u kojemu su lignje evoluirale u šumsku vrstu koja se njiše s grana (postoji takvo predviđanje), morate biti svjesni činjenice da starenje, iako ga mi tako doživljavamo, nije neka svemirska konstanta.

Degeneracija naših stanica, koja uzrokuje starenje tijela i bore na licu, zapravo je rezultat određenih mehanizama, koje znanstvenici tek otkrivaju. Prema onome što danas znamo, starenje nije nešto neizbježno. Priroda nam nudi pregršt primjera životinja koje, ako ih se ostavi u povoljnim uvjetima, mogu živjeti praktički vječno. To uključuje kornjače, neke vrste meduza i neke biljke.

Naš krvnik, telomeraza, je enzim koji obavija krajeve naše DNA i sprječava razmotavanje, poput onih plastičnih kapica na krajevima žniranaca.

Nažalost, svaki put kad se stanica podijeli, jedan dio telomeraze se gubi u nepovrat, što znači da rast i regeneracija oštećenih tkiva u tijelu uništavaju mogućnost neprekidnog, i to točnog, obnavljanja. Eksperimenti s "besmrtnosti" usmjereni su upravo na očuvanje telomeraze.

Ako znanstvenici uspiju spriječiti gubitak telomeraze, proces starenja mogao bi se zaustaviti ili čak obrnuti. Mladost više ne bi bila potraćena na mlade, već totalno razvaljena od strane staraca, koji bi svoju mukom stečenu mudrost u trenu prodali za jedne dobre orgije.

Tajna vječnog života zaista jest u našim genima. Genska terapija, odnosno manipuliranje gena unutar naših stanica, više nije vizija iz SF filmova, treba je samo usavršiti. Ray Kurzweil i Terry Grossman vjeruju da ćemo s vremenom moći blokirati gene koji izazivaju bolesti, kao i uvesti potpuno nove gene, koji bi nam pružili nove sposobnosti, poput mijenjanja boje očiju ili svijetljenja u mraku.

Ništa od nabrojanog neće vas, naravno, spasiti od požara ili prometne nesreće, ali poanta je u tome da nema razloga zbog kojeg bi životni vijek morao biti ograničen na 80 ili 800 godina.

4. Pohranjivanje uma

"Upload" uma je upravo to, pohranjivanje cijelog uma neke osobe u kompjuter. Iako zvuči kao filmska nebuloza, iznenadili biste se koliko smo se približili ovoj opciji, pogotovo hardverski.

Procjene oko vrste i brzine hardvera potrebnog za oponašanje ljudskog mozga još su uvijek nepouzdane jer naš mozak podatke pohranjuje na potpuno drugačiji način.

Na primjer, ako zbrojimo sve neurone, ukupan kapacitet je tek nekoliko gigabajta, što je manje od USB-a veličine nokta. No, mozak koristi fleksibilan sustav pohrane informacija kojim u naše glave uspijeva ugurati oko 2,5 petabajta (2.500 terabajta) podataka.

Takve brojke već smo dostigli - Blizzard koristi oko 1,3 petabajta samo za World of Warcraft. Očito je da još uvijek nemamo kompjutere koji su sposobni oponašati ljudske misaone procese, no to je uglavnom zbog toga što ne znamo dovoljno o tome kako mozak rekreira sjećanja i pristupa podacima.

Tehnički dio je, dakle, spreman - već postoje funkcionalna neuronska sučelja, kao i prave simulacije životinjskog mozga, koje vrte superkompjuteri. Sve su to prvi koraci prema konačnom rezultatu - digitalnom snimanju ljudskog uma. Rezervne kopije bi se mogle iskoristiti u slučaju nesreće.

Kad emulacija cijelog mozga postane realnost, način na koji poželite nastaviti postojati ograničen je samo maštom - robot, kiborg, umjetno stvoreno biološko tijelo...

Ovo posljednje je malo problematičnije jer još nije jasno kako bi se pohranjeni podaci ponovno prebacili u živo tkivo. Zamislite da se možete ostaviti u kompjuteru i cijeli život provesti u WoW-u ili ultrarealističnom porniću.

Pohranjivanje uma moglo bi biti dobar izbor upravo jer nije toliko invanzivno, ne uključuje injekcije ni nekakve stravične zahvate - jednostavno se prikopčate na kompjuter i opalite "Save". Pa što ako će Sunce za par milijardi godina umrijeti, jednostavno vas prebace na svemirski hard.

Trpanje ljudi u kompjutere moglo bi postati realnost za nekih 50-75 godina, dok liberalnije procjene govore o 2030. Sve je to, ipak, nagađanje. Neka predviđanja od prije 30 godina danas izgledaju smiješno i glupo, ali s obzirom na brzinu napredovanja informatičke tehnologije, 50-75 godina možda i nije toliko nemoguće. Usporedite bušene kartice od prije par desetljeća i današnji superkompjuter ili iPad.

3. Rekonstrukcija stanica i nanotehnologija

Mikroskopski strojevi i materijali koji su u stanju popravljati i graditi stvari na staničnoj razini za naše su doba otprilike kao nuklearna energija za ljude iz '50-ih - nevjerojatna tehnologija koja će na kraju stvoriti užasna čudovišta i uništiti svijet.

Kad se govori o nanotehnologiji, lako je pretjerati s očekivanjima i ignorirati ograničenja, kojih će biti. Znanstvenici su dosad, izgradnjom sintetske molekule koja se sama preslaguje u nanovlakna, uspješno rekonstruirali optički živac slijepog hrčka. U tijeku su i eksperimenti s izgradnjom nanorobota koji bi pronalazili i ubijali stanice raka.

Kurzweil smatra da smo od besmrtnosti, postignute uporabom nanotehnologije, udaljeni samo 20 godina. Iako je Kurzweil iznimno optimističan tip, koncept je dobar: radi se o naprednijoj i manje invanzivnoj metodi koja bi medicini omogućila otkrivanje i liječenje bolesti i ozljeda na staničnoj razini.

Zaneseni Kurzweil ide još dalje. Prema njegovim predviđanjima, ako nanorobote dovoljno smanjimo i povećamo im raspon sposobnosti, mogli bi postati umjetne jezgre naših stanica. Posao bi obavljali brže i efikasnije od ovih usranih jezgri koje nam je uvalila evolucija.

Umjesto kupovanja zdrave hrane i raznih praškastih preparata, mogli biste naručiti nadogradnju crvenih krvnih zrnaca i prilagodljive sise, za sve one samotne noći vašeg novog vječnog života, kad ni World of Warcraft i kanta sladoleda nisu dovoljni da ispune prazninu u duši.

2. Kloniranje dijelova (ili cijelog) tijela

Kloniranje ljudi, iako ga dosad nitko nije izveo, nije nemoguće. Kloniranje dijelova tijela čak je predloženo kao način na koji bi si ljudi višestruko produljili životni vijek. Radi se o dvije opcije:

Prva je mogućnost proizvodnje novih, zdravih organa koji su doslovno napravljeni od vas, pa ih tijelo neće odbaciti. Njima bi se, po potrebi, zamjenjivali organi s kojima ste rođeni. Ideja nije loša, s obzirom da ljudi najčešće umiru upravo od zatajenja nekog od vitalnih organa (u Americi je to najčešće srce).

Mogućnost neprekidne zamjene dijelova tijela zaista bi mogao biti jedan od načina za postizanje besmrtnosti, pogotovo jer je moralno manje upitan od kloniranja cijele osobe.

Druga metoda najvjerojatnije nikada neće zaživjeti, jer uključuje kloniranje cijelog tijela i presađivanje mozga iz starog. Osoba bi na taj način u roku od jednog dana mogla skočiti sa 70 na 20 godina. Problem s ovim procesom leži u nužnosti ubijanja klona, vađenjem mozga, ili stvaranju tijela koje od rođenja nema moždanih funkcija.

I dok su opisane metode svakako mogućnost, teško da će zaživjeti na Zapadu. Istok je, već, druga priča. Singapur i Kina nisu toliko zabrinuti oko kloniranja ljudi, a upravo rade i na prvim pokušajima terapeutskog kloniranja.

1. Kiborzi

Od svih opisanih metoda postizanja besmrtnosti, filmovi su nas naučili da je dan kad ćemo  čovjeka uspješno pretvoriti u kiborga iščekivaniji od drugog dolaska Krista.

Homo sapiens je poznat po upotrebi alata: korištenje izrađenih predmeta za obavljanje svega od izrade drugog alata do lova jedna je od glavnih sposobnosti koja nas dijeli od ostatka životinja.

Čak i ako nam propadnu planovi s genetskom manipulacijom ili ne uspijemo otvoriti tvornice zamjenske jetre, uvijek se možemo pouzdati u svoju vještina pravljenja nevjerojatnih strojeva. To je ono u čemu smo stvarno dobri.

Mehanički zamjenski dijelovi tijela danas više nisu znanstvena fantastika - umjetna srca, zamjenski udovi i umjetna živčana vlakna polako, ali sigurno, ljude pretvaraju u kiborge. Umjetna pužnica, umjetni kuk, pacemaker... Prislonite li stetoskop na prsa Dicka Cheneyja, čut ćete samo tišinu - umjesto srca ima stroj koji pumpa krv. Ako možemo zamijeniti jedan dio, zamijenit ćemo i drugi.

Najveći problem i ograničenje trenutno su težina i trajnost materijala, kao i izvor energije za dugotrajno i pouzdano djelovanje, no s napretkom novih tehnologija, poput karbonskih nanocijevi i metamaterijala, i to će biti ispravljeno.

Baš kao što smo izgradili aute koji su brži od naših vlastitih nogu, izgradit ćemo i dijelove tijela koji će biti i bolji i izdržljiviji od ovih s kojima se rađamo.

Srećom, proteze ne uzrokuju velike moralne komplikacije, pa pitanja poput "Hoće li mi se s umom pohraniti i duša?" nisu problem. Nitko nije počeo mrziti dijete jer je dobilo umjetnu pužnicu ili baku jer joj kuk sada može izdržati težinu kamiona.

Do najvećeg problema dolazimo kad pažnju obratimo na mozak. Baš i da zamijenimo sve dijelove tijela, mozak je i dalje jednake starosti, što nas vraća na Alzheimera i opće propadanje moždanog tkiva koje nas čeka s godinama.

{gallery}2010/edo{/gallery}


Broj pregleda članaka
4628268

© 2019 Džemat Selimovići - Mahmutovići. Sva su prava pridržana.  Uredio Bećirović | Pokreće Joomla CMS

Pretraga